Kas smo dobili ovaj tekst zamolili smo našu korisnicu M.Š. za dopuštenje da ga podijelimo sa svima vama kako bi ohrabrili neodlučne da ipak potraže psihološku pomoć kad im je teško. Evo što nam je odgovorila: „I ja bih željela da jako puno ljudi to vidi, čuje moju priču jer je zaista posebna…jer ne prepoznajem samu sebe i ne prepoznajem svoj novi život. Ljudi ostaju u svojoj tuzi, tišini, muci i boli jer ne znaju za drugo. Teško je to, naročito kada si bolestan i sam. Ovo možda zaista bude poticaj mnogim ljudima da se ohrabre i da vam se jave jer ste meni jako puno pomogli.“ Ne morate se javiti u SVE za NJU. Možete to učiniti u nekom drugom specijaliziranom savjetovalištu ako ga ima Vaša bolnica ili lokalna udruga. Evo priče koja nas je nadahnula!
Novi svijet, novi život, nova ja
Korisnica sam usluge udruge “Sve za nju” u smislu psihološke pomoći. Ovim putem se želim zahvaliti na pruženoj pomoći u definitivno jako teškom životnom periodu.
Moja priča počinje u jesen 2019. godine kada mi je dijagnosticiran Hodgkinov limfom. Počinje liječenje kemoterapijom koje je trajalo pola godine gdje sam se nadala da je agonija završila. Nakon par mjeseci od zadnje kemoterapije, dolazi novi šok…bolest se vratila. Znala sam da me sada čekaju nove kemoterapije i još teže razdoblje jer novo liječenje zahtjeva transplantaciju.
Povratak bolesti sam jako teško prihvatila. Gledala sam na to kao na veliki životni neuspjeh. Odlazim u bolnicu, primam prve doze teških kemoterapija i dolazi još jedna velika bol…moj partner, a kojim sam živjela 10 godina odluči prekinuti naš odnos i otići. U tom trenutku pala sam u jako veliku depresiju. Samo sam doma ležala i plakala i nisam vidjela izlaz iz trenutne situacije. Imala sam oko sebe predivne ljude koji su mi pokušavali pomoći, međutim, ta moja depresija je bila toliko duboka da sam ispred sebe vidjela veliki zid koji nikako preskočiti. Došla sam do točke gdje sam htjela sebi okončati život samo da ta bol i patnja završe.
Na nagovor prijateljice, javljam se u udrugu koja mi nudi besplatnu psihološku pomoć. Prihvaćam ju u nevjerici da mi neće ništa pomoći. I tako, dan po dan, razgovor po razgovor…na Zoom aplikaciji u početku samo vidim neku osobu koja je kao tu za mene. Obzirom da mi treba puno vremena da steknem povjerenje, napokon se počinjem opuštati i vjerovati osobi koja je sa druge strane video poziva. Sada su mjeseci razgovora iza nas…mene i moje predivne Aleksandre. 💜 Hvala joj na svemu…hvala joj na strpljenju sa mnom, hvala joj što nije odustala od mene, hvala joj što mi je pomogla da pogledam u dubinu sebe i riješim traume i bolne emocije moje prošlosti i djetinjstva. Pomogla mi je da osvijestim koliko je bitno u životu imati samoga sebe, koliko je bitno slušati sebe i koliko je bitno imati svoje želje i potrebe. Jer sam nažalost, na putu negdje kroz život samu sebe izgubila. A vama hvala što ste mi omogućili da se ona i ja upoznamo i što je došla u moj život jer mi je neizmjerno pomogla.
Nakon tri godine liječenja, jako teškog životnog perioda, i nalazi su uredni. PET/CT pretraga je uredna, nastupila je remisija, bolest se povukla. Od samoga dna na kojem sam bila gdje sam samo htjela da se život završi, danas sam sretna osoba sa malim brojem ljudi koje volim i gdje uživam u svakom danu. Napokon imam sve u životu i više mi ništa ne treba. Jedna velika lekcija je iza mene. Puno sam naučila u tome svemu, a sebe još uvijek otkrivam jer je ovo sada potpuno novi svijet i život za mene.
Hvala vam još jednom!
